Natalija Bajer, U raskoraku
(Hrvatski sabor kulture, 2017.)
(Hrvatski sabor kulture, 2017.)
Prva
samostalna zbirka poezije pjesnikinje Natalije Bajer, čije se poetsko „rođenje“
iščekivalo već dugo, osvanula je ove godine u rukama ljubitelja dobroga stiha i
već u svojim prvim todlerskim
mjesecima dala naslutiti da je riječ o maestralnom bardovskom pothvatu
koncipiranom na načelu „manje je više“. Zbirka koja je objavljena pod
simboličnim naslovom U raskoraku „raste“
navodeći čitatelja na ideju o pokretljivosti životnoga puta, a svojim sadržajem
upozoravajući na to kako je lirski subjekt koji nas očekuje pravi homo faber, snažan, ali odmjeren ženski
iskazivač ukupne istine uočene u vlastitim spoznajama stečenima u stjecanju
životnoga znanja i iskustva. Pjesnikinja
je svoj dosadašnji pjesnički opus i sjajne rezultate s različitih recitala i
pjesničkih večeri upotpunila poetskom prinovom obogaćenom tako jednostavnim, a
tako snažnim fotografijama Olivera Bešića, te skupinom tekstova raščlanjenih na
tri dijela. Prvi dio, Kraljevstvo ljubavi,
sastoji se od 18 pjesama u kojima se lirski subjekt obraća dragim ljudima
(supružniku, kćerima, majci, sestri, šurjaku). Pjesme odišu motivima obitelji,
prolaznosti te uspomena i sjećanja. Lirski subjekt je, naime, zapleten u analizu
stvorenu vlastitom prolaznošću i starenjem dragih ljudi („Da sam znala tad / Što
sada znam / Da nitko ne smije umrijeti sam.“, Isprika). Drugi dio, Putovanje,
u 12 pjesama okuplja svemir, beskonačnost, životni nemir, eskapističke teme
bijega od poznatoga u nepoznato, ali svejedno blisko. Želja za potpunim
gubitkom odgovornosti ovdje ne može biti u potpunosti ostvarena jer ono blisko
(poput, primjerice, sestre u pjesmi Vinjeta
do koje se dolazi kroz rascvjetalu proljetnu rapsodiju flore i faune) dodiruje
želju za spajanjem s prirodom. Konačno, završni dio Tražitelji spokoja u 20 pjesama iznosi ono što mori lirski subjekt.
Emocionalnost se iskazuje u objavljivanju straha, uzaludnoga truda, tjeskobe,
kontemplacije, ali i u vlastitoj ljubavi koju gaji prema drugima. To se
najbolje može primijetiti u pjesmi Nasljeđe
u kojoj se navodi: „Ne mjerite život / Nečiji / Rekao je / Prema godinama / Na Zemlji provedenim / Već
po dobru / I po ljubavi / Drugim danim.“. Glavnim i vrhovnim motivom cijele
zbirke može se nazvati upravo ljubav; ljubav prema najbližima (obitelj), ljubav
prema viđenom (okruženje, priroda) i ljubav prema drugima, ali i vlastitim
spoznajama i osjećajima. Prigodno ili slučajno, broj pjesama koje se nalaze u
zbirci istovjetan je (preuzimam apsolutnu odgovornost za nepristojno javno
iznošenje godina jedne dame, ali, kunem se, činim to u potpunosti opravdano, u
ime umjetnosti i ničega drugoga) godinama autorice. Autoričine pjesme kao da su
manifest osobnoj borbi koju svi mi (u vlastitim pobjedama i porazima) nezgrapno
nazivamo životom, njezinim susretima i rastancima, osmijesima i suzama, snagom
ljubavi, veličinom duha, ljepotom odrastanja i preživljavanja. Refleksivnost
koja je vodilja svih tekstova vješto se spaja u nemiru i molitvi, spoju
vlastitoga promišljanja i vječne ljudske potrage za blagoslovom Onoga kojega
često tijekom gradnje vlastitih kraljevstava
ljubavi i skitalačkih putovanja
zaboravljamo. Riječima Natalije Bajer: „S nemirima / U miru / Zaustaviti
vrijeme treba / I blagoslov za sebe / Izmoliti u tišini / S neba.“ (Nemiri).
(MM, 23. 2. 2018.)
https://www.virovitica.net/zbirka-pjesama-u-raskoraku-natalije-bajer-manifest-osobne-borbe/30640/
https://www.virovitica.net/zbirka-pjesama-u-raskoraku-natalije-bajer-manifest-osobne-borbe/30640/
Primjedbe
Objavi komentar