(Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2018.)
„Pamet u glavu!“ i „Pazi na sebe!“ vjerojatno su najučestaliji roditeljski savjeti koje su dobivali hrvatski tinejdžeri od emancipacije naovamo (a možda i ranije). Ipak, ovakvi savjeti ponekad odu u vjetar, a iznevjeravanje roditeljskog povjerenja i, što je još gore, iznevjeravanje vlastitih načela jednostavno se – dogodi. O jednoj takvoj mladenačkoj problematici govori i petnaesti roman spisateljice Rozine Rosie Kugli koji nosi zvučan naslov – „Dvije crte plavo“. Riječ je o tekstu koji progovara o maloljetničkoj trudnoći i načinu na koji se s njom nose mlade osobe. Tekst započinje otkrićem trudnoće, a prati muško-ženski dvojac: gimnazijalku Vitu Mayer i njezina nešto starijega partnera Ognjena (Ogija). Roman je pisan u prvoj osobi, u dvostrukom solilokvijskom obliku – iz perspektiva dvaju navedenih likova. U maniri pravoga urbanoga romana, bogat je kolokvijalizmima i žargonizmima, a potkrade se i poneki vulgarizam. Iako je riječ o „prozi u trapericama“, šatrovački govor povremeno djeluje odviše prisutno.
Glavna junakinja,
perspektivna učenica, nadarena slikarica i buduća studentica Akademije,
pripadnica je dobrostojeće obitelji. Polazi privatnu gimnaziju, može si
priuštiti sve što želi, a zbog toga što se razlikuje od svojih vršnjakinja koje
su usmjerene radu na svojoj fizičkoj pojavnosti, Vita privuče pozornost
najprivlačnijega mladića. Ognjen je tipičan lik ovakvoga romana: pasivan je,
suprotstavljen stvarnom svijetu, DJ i sitni kriminalac bez ciljeva. Ono
što je prednost u njegovu slučaju jest popularnost koje je i sam svjestan:
„Dobre su se djevojke uvijek palile na zločeste dečke.“
Vitin um opterećen je dobnom
ograničenošću, ovisnošću o roditeljskom mišljenju te vlastitim dvojbama o
ispravnosti i moralnosti osobnih odluka:
„Pala sam na jedinom testu na kojem nisam smjela pasti!“
Radnja
romana postavljena je u zagrebačku urbanu sredinu čime se želi naglasiti jasna
razlika između onih koji imaju više mogućnosti i onih koji ih imaju manje. Tekst je odličan
edukativni materijal za tinejdžere, a svojom otvorenošću i detabuiziranim
pristupom mladenačkoj seksualnosti uvelike podsjeća na roman „Mi djeca s kolodvora
ZOO“ Christine F. Osim toga, odličan je materijal za prevenciju neželjenih
stanja. S obzirom na jednostavnost jezika i način na koji je pisan, ovakav
tekst lako će privući starije tinejdžere. Prijemčljiva tema problematične ljubavne
veze bogatašice i siromaha privući će, ali će zasigurno ostaviti i snažnu
poruku te podsjetiti na važnost one gore spomenute „pameti u glavi“ kojom bi se izbjegle ili barem odgodile odlučujuće životne situacije.
Primjedbe
Objavi komentar