Zlatko Erjavec, Žene vole pametne muškarce
(Beletra, 2018.)
U
vremenu u kojemu filmski blockbusteri
pretresaju temu zvijezda u nastanku, potrebno je zapitati se što je s
književnim zvijezdama. Točnije, zvijezdama našega literarnoga „sada i ovdje“ (o
stranim autorima nije ni potrebno raspravljati, s obzirom na to da se –
zabrinjavajuće ili ne – čitaju češće od hrvatskih autora). Zanimljiva je pritom
priča o razvoju jednoga spisateljskoga imena dobro poznatoga virovitičkim
krugovima. Priča započinje ovako: 2017. godine, na Virovitičkim umjetničkim
večerima u kafiću „Cug“, a pod mentorskom palicom prerano preminulog umjetnika
Roberta Roklicera, ispočetka sramežljivo, kasnije nešto sigurnije, svoje kratke
priče započinje čitati Virovitičanin Zlatko Erjavec Ero. Budući da je publika
pokazala veliko zanimanje za Erjavčeve tekstove, isti su postali dnevna rutina
svakoga izdanja VUV-a, dok su s vremenom počeli izlaziti i na portalima te
objavljivani u književnim časopisima. Na ideju gore spomenutoga Roklicera, ovi
tekstovi objedinjeni su u zbirci humoreski i priča objavljenoj u studenom ove
godine pod nazivom „Žene vole pametne muškarce“. Zbirka ime duguje jednoj od
sedamdesetak priča, koliko ih se ukupno nalazi u knjizi. Sve priče obilježavaju
nepatvoreni sarkazam, crni humor (koji često izlazi izvan okvira zdravoga
razuma), hiperboliziranje događaja, isijavajuća kritika društva, tematika koja
na trenutke ne djeluje primjereno pripadnicima dobnih skupina nižih od 15+/18+,
ali i angažirani pripovjedač (s obzirom na to da je velika većina tekstova
zapisana u prvoj osobi jednine i iz perspektive promatrača koji je ujedno i
„trpitelj radnje“). Dijelovi u kojima se – dade se naslutiti – naglašavaju
društveni defekti (promiskuitet, laži, prijevare, ovisnost odrasle djece o
roditeljima, nemoralne radnje…) ne pokušavaju se dušobrižnički opravdati ili
osuditi. Oni motivski ne tvore fabulu, već proces njezina nastanka (pripovijedanje),
pokušavajući pratiti obrazac prokušanih autora kratke proze, primjerice Ferića,
Popovića, Tomića i Jergovića. Intrigantna je i činjenica da zbirka sadrži
autobiografske elemente koji su osobito prisutni u imenima likova (tako se
navode i imena samoga autora te njegova književnoga tutora Roberta Roklicera). Zapisane
priče ne traže pouku na kraju (kako je to često običaj u drugim zbirkama), one
jednostavno žive kako bi bez previše moraliziranja iznijele željeni sadržaj. S
dovoljnom dozom umjetničke samodiscipline pomoću koje neće prijeći granicu
dobroga ukusa i iz privlačnoga humora prijeći u jeftin kič, Erjavec bi se
polako mogao profilirati u krajnje ozbiljnog prozaista krajnje neozbiljnih
sadržaja.
(MM, 5. 11. 2018.)
Jednu Erjavčevu priču pročitajte ovdje.
https://www.virovitica.net/zbirka-pripovijedaka-zene-vole-pametne-muskarce-zlatka-erjavca-price-koje-ne-traze-pouku-na-kraju-vec-zive-kako-bi-bez-previse-moraliziranja-iznijele-zeljeni-sadrzaj/31817/?fbclid=IwAR2atESxM2BNqvLYPhRfdAP5tfnoGpCj3C7q3oYxX_kvLwlqguBoHnn4PnU
http://www.casopiskvaka.com.hr/2018/12/marina-maarevic-zlatko-erjavec-zene.html
http://amazonke.com/2019/01/24/zene-vole-pametne-muskarce-by-zlatko-erjavec/
Primjedbe
Objavi komentar