(Ljevak, 2019.)
Toliko
zanimljivih ljudskih priča ostalo bi neotkriveno da karizmatični ljudi nisu
odlučili razotkriti svu čaroliju (ili kletvu) njihovih djela koja su učinili i
posvjedočiti umjetnošću ono što su bili (dokaz su aktualni trijumfatori Pulskoga filmskog festivala).
Filmska i književna umjetnost govorile su o brojnim iznimnim pojedincima, onima
hvalevrijednima i onima koji to nisu, ali i dalje intrigiraju javnost.
Zanimljiv primjer besjedenja (a kako kaže i tekst u kojemu će u nastavku biti
riječi: „Pripovijedi ne postoje bez junaka i bez pripovjedača.“) svakako je
novi književni uradak osječke književnice i znanstvenice Jasne Horvat – „OSvojski“.
Riječ je o
posebnoj vrsti proze koja bi se najbliže mogla klasificirati kao zbirka kratkih
priča prožetih biografskim i putopisnim elementima. Posebnost djela (koja se
ogleda i u vizualnoj posebnosti te digitalizaciji književnosti vidljivoj u
dostupnosti kodova sa zvučnim zapisima tekstova iz knjige) započinje već s
naslovom. Naime, čitavo djelo posvećeno je austrijskom državniku i vojskovođi
Eugenu Savojskom koji se od 1697. godine nalazio u Baranji, gdje je 1707.
sagradio i svoj dvorac (Belje) pa se tako naslov poigrava rečenicom:
„Osijek sam oslobodio, osvojio i osjetio.“
Pritom se Eugena
Savojskog naziva OSvojskim i OSjetnikom, čime se pomalo referira i na njegovu
privrženost istočnom hrvatskom gradu, ali čime se i pokušava osvrnuti na vojnu
karijeru ovoga pripadnika savojske dinastije. Dakako, potrebno je spomenuti da
je glavni junak svoje književno putovanje započeo 2009. godine u romanu „Bizarij“.
Svojim naizgled
ludističkim pristupom (kasnije se dade naslutiti i postmodernistička oulipovska
energija teksta, osobito u poigravanju jezikom – valja se podsjetiti da se
Oulipo (Radionica potencijalne književnosti) poigrava potencijalom koju pisana
riječ može ostvariti, a sjajan primjer za to su „Stilske vježbe“ Raymonda
Queneaua) „OSvojski“ stječe status modernoga teksta, ali i originalnoga
svjedočanstva grada Osijeka. Tekstovi su podijeljeni u nekoliko područja u
kojima se govori o raznim ljudima, običajima i navikama. Uz pomoć šahovske
terminologije autorica govori o čaroliji i kvaliteti osječkih rijeka (Sava, Drava,
Dunav, Tisa), hrane (grijeh bi bio ne prepisati rečenicu: „U početku bijaše
Riječ i odmah nakon riječi – kruh. U okusu kruha sjedinjeno je klasje kao plod
zemlje i voda kao veznik svih zemaljskih okusa.“), običaja, ali se dotiče i
ljudi. Svi su svrstani u svoju šahovsku skupinu: skakače (ljudi koji su branili
i gradili Osijek, poput Eugenovih vojnih zapovjednika), dečke lovce (jedan od
poznatijih članova skupine je Eugenov otac Eugen Mauricije), kraljice-dame (ova
skupina pokazuje raznovrsnost jer povezuje vjersko (Eugen je s 25 godina postao
opat i zavjetovao se Gospi Snježnoj), majčinsko (njegova majka Olimpia
Mancini), ljubavno (Lijepa Lori)) te kraljeve (francuskog Luja XIV. te
austrijske kraljeve svojega doba).
Svaki dio (radi
li se o fingiranom dnevničkom zapisu?) zapisan je iza stranice stvorene u
šahovskoj maniri gdje su u crveno-crne kvadratiće upisani „osječki“ citati
teoretičara, povjesničara i književnika, ali i same autorice. U bogatstvu okusa
i viđenoga u Slavoniji i Baranji Eugen Savojski (instruiran providnim riječima
autorice) osjeća se i prizvuk putopisaca Relkovića, Matije Mažuranića,
Tkalčevića…, ali i moderan zvuk Opće opasnosti i Zorana Mišića koji pjevaju o
ljepoti kraja i povratku rijekama. Tekst je pisan pomalo esejistički, kao filozofično-romantičarsko-putopisno-introspektivni
izraz, a razlikuju ga pripovijedanje u trećoj osobi i pripovijedanje u prvoj
osobi (riječi Eugena Savojskog).
„Osvojski je
djelo koje svojom sadržajnošću nalikuje kakvom dokumentarnom filmu, istovremeno
djelujući kao sjajna kombinacija „stvarnosne fikcije“ i povijesne činjenice.
Kad bi se tekst
morao opisati u tri riječi, bile bi to: Osijek, pojedinac i šah. Sve tri bogato
su zaokružene u jasnom citatu autorice Jasne:
„U Osijeku je pronašao svoju os i suočio se sa svojim igraćim poljima.“
Kamo sreće kad
bi svačija životna šahovska ploča bila dovoljno jednostavna i milostiva, a
igraća polja blaga. Doduše, blaža od onih Eugena Savojskog.
Primjedbe
Objavi komentar