Osječka partija šaha


Jasna Horvat, OSvojski
(Ljevak, 2019.)

Toliko zanimljivih ljudskih priča ostalo bi neotkriveno da karizmatični ljudi nisu odlučili razotkriti svu čaroliju (ili kletvu) njihovih djela koja su učinili i posvjedočiti umjetnošću ono što su bili (dokaz su aktualni  trijumfatori Pulskoga filmskog festivala). Filmska i književna umjetnost govorile su o brojnim iznimnim pojedincima, onima hvalevrijednima i onima koji to nisu, ali i dalje intrigiraju javnost. Zanimljiv primjer besjedenja (a kako kaže i tekst u kojemu će u nastavku biti riječi: „Pripovijedi ne postoje bez junaka i bez pripovjedača.“) svakako je novi književni uradak osječke književnice i znanstvenice Jasne Horvat – „OSvojski“.
Riječ je o posebnoj vrsti proze koja bi se najbliže mogla klasificirati kao zbirka kratkih priča prožetih biografskim i putopisnim elementima. Posebnost djela (koja se ogleda i u vizualnoj posebnosti te digitalizaciji književnosti vidljivoj u dostupnosti kodova sa zvučnim zapisima tekstova iz knjige) započinje već s naslovom. Naime, čitavo djelo posvećeno je austrijskom državniku i vojskovođi Eugenu Savojskom koji se od 1697. godine nalazio u Baranji, gdje je 1707. sagradio i svoj dvorac (Belje) pa se tako naslov poigrava rečenicom:

„Osijek sam oslobodio, osvojio i osjetio.“

Pritom se Eugena Savojskog naziva OSvojskim i OSjetnikom, čime se pomalo referira i na njegovu privrženost istočnom hrvatskom gradu, ali čime se i pokušava osvrnuti na vojnu karijeru ovoga pripadnika savojske dinastije. Dakako, potrebno je spomenuti da je glavni junak svoje književno putovanje započeo 2009. godine u romanu „Bizarij“.
Svojim naizgled ludističkim pristupom (kasnije se dade naslutiti i postmodernistička oulipovska energija teksta, osobito u poigravanju jezikom – valja se podsjetiti da se Oulipo (Radionica potencijalne književnosti) poigrava potencijalom koju pisana riječ može ostvariti, a sjajan primjer za to su „Stilske vježbe“ Raymonda Queneaua) „OSvojski“ stječe status modernoga teksta, ali i originalnoga svjedočanstva grada Osijeka. Tekstovi su podijeljeni u nekoliko područja u kojima se govori o raznim ljudima, običajima i navikama. Uz pomoć šahovske terminologije autorica govori o čaroliji i kvaliteti osječkih rijeka (Sava, Drava, Dunav, Tisa), hrane (grijeh bi bio ne prepisati rečenicu: „U početku bijaše Riječ i odmah nakon riječi – kruh. U okusu kruha sjedinjeno je klasje kao plod zemlje i voda kao veznik svih zemaljskih okusa.“), običaja, ali se dotiče i ljudi. Svi su svrstani u svoju šahovsku skupinu: skakače (ljudi koji su branili i gradili Osijek, poput Eugenovih vojnih zapovjednika), dečke lovce (jedan od poznatijih članova skupine je Eugenov otac Eugen Mauricije), kraljice-dame (ova skupina pokazuje raznovrsnost jer povezuje vjersko (Eugen je s 25 godina postao opat i zavjetovao se Gospi Snježnoj), majčinsko (njegova majka Olimpia Mancini), ljubavno (Lijepa Lori)) te kraljeve (francuskog Luja XIV. te austrijske kraljeve svojega doba).


Svaki dio (radi li se o fingiranom dnevničkom zapisu?) zapisan je iza stranice stvorene u šahovskoj maniri gdje su u crveno-crne kvadratiće upisani „osječki“ citati teoretičara, povjesničara i književnika, ali i same autorice. U bogatstvu okusa i viđenoga u Slavoniji i Baranji Eugen Savojski (instruiran providnim riječima autorice) osjeća se i prizvuk putopisaca Relkovića, Matije Mažuranića, Tkalčevića…, ali i moderan zvuk Opće opasnosti i Zorana Mišića koji pjevaju o ljepoti kraja i povratku rijekama. Tekst je pisan pomalo esejistički, kao filozofično-romantičarsko-putopisno-introspektivni izraz, a razlikuju ga pripovijedanje u trećoj osobi i pripovijedanje u prvoj osobi (riječi Eugena Savojskog).
„Osvojski je djelo koje svojom sadržajnošću nalikuje kakvom dokumentarnom filmu, istovremeno djelujući kao sjajna kombinacija „stvarnosne fikcije“ i povijesne činjenice.
Kad bi se tekst morao opisati u tri riječi, bile bi to: Osijek, pojedinac i šah. Sve tri bogato su zaokružene u jasnom citatu autorice Jasne:

„U Osijeku je pronašao svoju os i suočio se sa svojim igraćim poljima.“

Kamo sreće kad bi svačija životna šahovska ploča bila dovoljno jednostavna i milostiva, a igraća polja blaga. Doduše, blaža od onih Eugena Savojskog.

Primjedbe