Krijesnica u tamnim vremenima

Manuela Leskovar, Trag krijesnica
(Društvo za promicanje kulture "Kvaka", 2019.)

U teškim i tamnim vremenima, vremenima nalik ovima koje danas živimo, čovjeku je potreban tračak svjetlosti. Te zrake najlakše je pronaći u prošlosti: neki će pritom izvući stare fotografije na kojima jasno svijetli njihovo djetinjstvo, njihova mladost, sve prepreke i poljupci prošlosti. Umjesto da ponirem u stare fotografije i sretne uspomene, posegnula sam za poezijom. I baš u tom trenutku pronašla sam ono što mi je trebalo: vedru djetinju iskru male poetske krijesnice.

Riječ je o zbirci pjesama „Trag krijesnice“ sisačke pjesnikinje Manuele Leskovar. U zbirci se nalazi ukupno 45 pjesama. Prvi dio zbirke, onaj neimenovani, sadrži 33 pjesme. Optimistično su zrele, promišljaju o ključnim životnim pojavama koje svakodnevicu čine ljepšima. Umjetnički izričaj ove poezije čuva pozitivno viđenje svijeta, a najljepše iskonske osjećaje postavlja na skroman, ali veoma važan pijedestal. Ljubav i mir osnovni su motivi, ali se pritom javlja i glasan odjek tradicionalne poezije 20. stoljeća koji rado ponire u introspekciju:

„Mir na mome jastuku,

gdje mi mašta sniva,

gdje se roje misli

i žudnja se skriva.“

           Pjesme su uglavnom zapisane u vezanom stihu i u obliku četverostiha. Riječ je o lirskim intimnim, misaonim i pejzažnim pjesmama, pjesnički izuzetno obojenima, osjećajnima i s naglašenim pjesničkim slikama. U njima snivaju o romantičnim krijesnicama, ljubavi prema toplini obiteljskoga doma i roditeljskoga zagrljaja, privrženosti rodnom Sisku i dalekoj Australiji, ljepoti životinjske prisutnosti, snazi žene, sjeti, samoći koja odmara dušu… Rimovanje priziva zaigranost, djetinji doživljaj svijeta, čistoću u kojoj kao da se skriva čudesan prah Petra Pana koji će navesti čitatelja na let – izazvan vještinom mašte. Drugi dio zbirke čini 12 pjesama posvećenih kalendarskim mjesecima u kojima ih se na jednostavan i romantiziran način dražesno objašnjava.

            Na kraju potrebno je naglasiti „jednostavnost življenja“ koju ova pjesnička zbirka uvelike slavi. Krug bivanja, starost koja prepušta svoje mjesto mladosti, izmjena sreće i tuge, uspomena i trenutnosti, život koji se smireno, jednostavno i bez pretjeranih tenzija razumno nastavlja .

„Utihnuše zrake sunca,

nema više žege ljetne.

Prepuštamo zaboravu

odmor i trenutke sretne.“

(MM, 1. 4. 2020.)