Danijel Radočaj, Anatomija rastanka
(Studio TiM, 2019.)
Uslijed
traganja za čistom emocijom, romantizirajući svaki oblak i svaku travku na
putu, naišla sam na suštu (biblio)suprotnost. Zbirka kratke proze i proznih
minijatura (čak pjesama u prozi) Danijela Radočaja Anatomija rastanka (Studio TiM, 2019.) svojim didaktično-undergroundovskim
materijalom dozvala me k zdravoj pameti i srušila preostale iluzije o stabilnim
odnosima. Tekstovi su zapisivani u prvoj osobi sa snažnim muškim kazivačem koji
promišlja o tome kako je biti prevaren, a kako prevariti. Zanimljiv je taj
njegov nimalo asketski duh tridesettrogodišnjaka, sanjara, pripadnika (naše)
izgubljene generacije predmilenijalaca koja svoje dane provodi u lamentiranju o
tome kako je ljubav teška, stvaranju teško shvatljive umjetnosti, borbi za
egzistenciju i/ili borbi za daljinski upravljač u roditeljskom domu. U maniri
Muzeja prekinutih veza, ova zbirka (osim genijalne naslovnice) pruža uvid u
mušku perspektivu koja je išarana i romantikom i flegmatikom, a ponajviše sarkazmom,
humorom i uskogrudnim idejama koje zapravo prikrivaju duboku patnju koju
priziva analiza odnosa koji je nepovratno prekinut. Ovaj kazivač polemizira sam
sa sobom i sa ženom koja ga ostavlja („Zagubio sam odštampane upute za uporabu
njezinog sićušnog, introvertiranog srca.“) ili žene koju on ostavlja („Kojim
jezikom priča povrijeđena žena?“).
Zbirka se sastoji od pet dijelova (Anatomija rastanka, Jednoj mlijeko, drugoj
tetrapak, Priča iz obližnje šume, Umoran od lutanja, U galopu strasti), a
njihov kontinuitet povremeno podsjeća na kakav moderan roman. Rečenice su spoj rough proze, filozofskoga izraza („Sve
veze. bez naročitih iznimki, preklapaju se u najmanje dvije trećine identičnih
stavki. Jednoj pružiš ruku dobrodošlice, drugoj, emotivno povrijeđen, pokažeš
srednjaka. Gesta je zapravo identična; jedino su prsti malo drugačije
postavljeni.“), zadimljenoga i pivom natopljenoga raskida te bijelodugmetovske Da te bogdo ne volim liričnosti koja se
ogleda u rečenici: „(…) neodlučnost ti nekako ne pristaje uz boju haljine koju,
u mojim mislima, večeras nosiš ka zaboravu“. Ovi tekstovi mogu nasmijati, ali i
svojom lakoćom ublažiti bol uzrokovanu ljubavnim odbijanjem. Reklo bi se:
alternativni melem na ranu.
(MM, 26. 4. 2020.)
Primjedbe
Objavi komentar