Ivor Kruljac, Psihodelije
(Digitalna zbirka, 2018.)
Pojam psihodelije
dolazi od grčkih riječi psyche (duša)
i delein (vidljivo), a riječ je o
stanju intenzivirane percepcije i subjektivnosti, potaknute halucinogenim
supstancama. Manifestira se redovitim bijegom od tuđih mišljenja, težnjom ka
slobodi koju ostvaruje sam pojedinac i višebojnošću čije bi se šarenilo moglo
objasniti i tvrdoglavim optimizmom u kojemu pojedinac samo svoje mišljenje i
duhovnu nit vodilju smatra validnima. Svoj manifest psihodelije iznio je u svojoj drugoj zbirci poezije zagrebački novinar Ivor Kruljac. Psihodelije, koje su uslijedile nakon Nebuloze (2017.), a prije zbirki Intelektualna kruljenja (2020.) i Groteskni incidenti (Redak, 2021.), objavio je u svibnju 2018. godine u digitalnom obliku.
Zbirka sadrži 33 pjesme
socijalno-refleksivne tematike. Pjesme odišu buntom i pobunom protiv sustava, često
djelujući poput komentara na društvenim mrežama i emotivnoga izljeva negativnih
vjerovanja, a nešto manje sliče umjetnički motiviranoj cjelini. Već i stihovi
pjesme Ne marim niti budem daju nam
naslutiti pjesničku intenciju Ivora Kruljca: „pjesništvo mi je ispušni ventil /
i u njemu mi nikad nećete diktirati / moje vlastite kretnje.“ Pjesme su naoko
prozaične, no ono što im (na njihovu štetu) oduzima ozbiljnost i daje prizvuk
šaljive pjesmice jest rima kojom se, doduše, povremeno ostvaruje ritam, ali se
iznevjerava ukupan dojam i narušava ideja pjesama jer rimovanje nije
konzistentno, već se povremeno pojavljuje. Na taj se način refleksivnost i
socijalni karakter pjesama povremeno izvrgavaju propitivanju, izgubljeni u tonu
brojalice i zadržavajući osobine rap glazbe (pomalo neprimjenjive jer se
stihovi ne rimuju i slogovno ne podudaraju u kontinuiranom ritmu i smislu). Pjesnička
sloboda ogleda se u malom slovu koje pjesnik koristi, kao zalog moderne poezije.
Autor je, mora se priznati, vrlo kreativan u stvaranju svojih pjesama. Nailazimo u zbirci na nekoliko dojmljivih pjesama (Zjenica gravitacije, Neutješno
smirenje, Jebiga Lina), a autor se povremeno vrlo uspješno poigrava i stilskim izražajnim sredstvima (osobito je zanimljiva igra riječima u
pjesmi Čikanje). Neugodan je nedostatak
pjesničke suptilnosti kojom lirski subjekt bez zadrške, izravno i ne poštujući
ideje umjetničke vještine stvara stihove (umjesto stvaranja teksta poigravanjem
riječima i stupanjem u konstruktivan dijalog s vlastitim mislima, a ne dolazeći
u sukob s njima i rušeći koncept pjesme osobnim gnjevom jer, valja zapamtiti,
lirski subjekt nije pjesnik, on je samo njegov umjetnički svjedok). Na neki
način, ispoljavanjem „ja mislim“ i „ja želim“ ideja, agresivnih, a ne
asertivnih, pjesnik oduzima čitatelju pravo na samostalno promišljanje
književnih tvrdnji. Gubi se tako i autentičnost te potencijal koji Kruljčev
poetski diskurz svakako ima. Umjesto emotivne motiviranosti pjesama, bilo bi
mudro uzeti jedan motiv kao središnju točku pjesme oko koje se tvori pjesma; osjećaji
su samo prilog sadržaju, ne i njegov životvorni dio - osobito ne destruktivni osjećaji koji postoje samo radi postojanja i kojima se ne dolazi do jasne poruke.
Nadalje, već na početku zbirke nailazimo na neozbiljan impressum kojim se pomalo nespretno pristupa ostalim instancama nastanka književne zbirke (izdavač, lektor, korektor). Nedovoljna količina samopouzdanja mladoga autora (koju neki nazivaju autoironijom) i vjera u kvalitetu sadržaja koji nudi čitateljskoj publici pokušat će ga navesti da izigra umjetničku slobodu i povjerenje koje književnost nudi. Mada je sloboda privlačna, važno je zapamtiti da se određene pjesničke norme moraju poštivati (pa tako i ostali sudionici i stvaratelji zbirke) kako nešto studiozno, ozbiljno i važno ne bi prešlo u travestiju i puku „zabavu za mase“.
Konačno, Kruljac će kao slam
pjesnik u budućnosti moći ponuditi mnogo bude li radio na svom izričaju. Važno je samo vrijeme u kojemu će
stupati u dijalog s drugim načinima pisanja i stilovima te pružiti priliku
vlastitom lirskom subjektu da se ograniči na pojedinačne motive kojima će
stvarati temu, a da što manje sve probleme svijeta pokušava svrstati na isti komad
papira. U svemu tome treba osvijestiti važnost pjesničke vještine koja se stječe vježbom i upijanjem drugih znanja (za Kruljca su to znanja Roklicerove škole undergrounda) u koju je važno ugraditi osobni pečat. Pritom je nužno odvojiti nekoliko dijelova autora: autora novinara,
autora performera i konceptualnog umjetnika te autora pjesnika. U njegovu
slučaju, čim ovaj posljednji samostalno preuzme kormilo u stvaranju teksta,
zadobit će i povjerenje čitatelja i književnih stručnjaka. Vjerujem da će u
tome uspjeti.
Ivorove zbirke pročitajte na: https://ivorkruljacpdfzbirkedownloadbesplatno.weebly.com/
Primjedbe
Objavi komentar