Dinko Mihovilović, Krletka od mora
(Beletra, 2018.)
Neizbježna
je metaforičnost rečenice koja svjedoči o tome kako je književnost magija koja
nas na trenutak odcjepljuje od našega vremena i prostora, dok bijeg od
stvarnosti u čarobno i drugačije kontinuirano ostaje vječna ljudska čežnja. Verbalizirano
je to početkom prošloga stoljeća kad je njemački umjetnik Franz Roh upotrijebio
termin magijski/magični realizam, objasnivši tako i književnu promjenu koju je
započeo već 1915. godine Franz Kafka svojom pripovijetkom „Preobrazba“, a koja
je nastavljena u djelima Gabriela Garcije Marqueza, Jorgea Luisa Borgesa,
Mihaila Bulgakova, Güntera Grassa, Johna Fowlesa, Harukija Murakamija, Isabelle
Allenade i drugih književnika čiji su sadržaji skloni povezivanju fantastičnoga
i realističnoga u literarni sadržaj privlačan čitatelju. Magijski realizam
posljednjih se godina još jednom profilirao kao omiljen književno-umjetnički
pravac što veoma dobro pokazuje i roman „Krletka od mora“ mladog zagrebačkog autora
Dinka Mihovilovića. Roman je objavljen u listopadu 2018. godine u nakladi
izdavačke kuće „Beletra“. Već sam naslov romana djeluje poput antiteze kojom se
želi naglasiti suprotstavljenost pojmova. S jedne strane, krletka može
simbolizirati zarobljenost, kavez iz kojega se ne može lako (ili uopće?) izići.
Krletki je suprotstavljeno beskonačno more kojemu se ne naziru granice, a
upravo ono može označiti slobodu. Autor umjesto „morske krletke“ odabire
genitivni oblik s prijedlogom „od“ kako bi, pretpostavljam, naglasio povezanost
slobode i neslobode. Drugim riječima, naslovom se pokušava naglasiti ovisnost
ljudske sudbine o pravilima i granicama koje nam onemogućuju potpuno
upoznavanje istine, pa tako i samih sebe. Tekst je pisan u prvoj osobi jednine
iz perspektive mladoga Zagrepčanina Josipa koji predstavlja društvo današnjice;
u njemu se sabiru nostalgija i prisjećanje na djetinjstvo, depresija i
melankolija, slomljena srca i nesretno završene veze, „klimavi“ međuljudski
odnosi, privrženost obitelji, snažna bratsko-sestrinska spona, zatupljujući
poslovi koji ne ispunjavaju očekivanja pojedinca, čežnje za nečim nepoznatim,
no odviše željenim. Realne pojave isprekidane su pričom o Josipovu pokojnom
susjedu Martinu čije su riječi o moreplovstvu i traganjem za tajnom ostavile
neizbrisiv trag na Josipovu životu. Iako ugođaj na početku romana, osobito
spomen Martina, podsjeća na Melvilleovog Mobyja Dicka, na trenutke čak i na
Kušanove rečenice u romanu „Koko i duhovi“, roman vrlo brzo zakreće prema murakamijevskom
brisanju granice između fantastičnog i realističnog, prostoru između sna i
jave. Mihovilovićev roman prožet je rafiniranim patosom, nostalgijom i
traganjem za životnim odgovorima, zaboravljajući pritom na jasno zapisan
odgovor dobiven u Josipovoj rečenici: „S navršenih dvadeset osam godina shvatio
sam da sam vrlo tužan što se više nikada neću moći vratiti u svoje djetinjstvo,
barem na jedan dan.“ Ovom rečenicom kao da je naglašena činjenica da odgovor ne
leži u cilju, nego u potrazi, a zbog toga „Krletka“ djeluje kao originalan
podsjetnik na važnost stalne mijene koja utječe na smjer života koji trebamo
proživjeti.
(MM, 28. 10. 2018.)
https://www.virovitica.net/krletka-od-mora-dinka-mihovilovica-roman-prozet-je-rafiniranim-patosom-nostalgijom-i-traganjem-za-zivotnim-odgovorima/31785/
http://www.casopiskvaka.com.hr/2018/12/marina-maarevic-dinko-mihovilovic.html?fbclid=IwAR0X4h1vLGyYDqtY3BsLZR5_sOkYzcP8ZjuP5W6Gxdj5_oBUGmARM348s7A
http://amazonke.com/2019/01/03/krletka-od-mora-by-dinko-mihovilovic/
Primjedbe
Objavi komentar