Željko
Grmuša, Maslačak: tužna zbirka o ljudima
i papagajima
(Medus Biro d. o. o., Zagreb,
2021.)
Treća samostalna knjiga Željka Grmuše, Maslačak: tužna zbirka o ljudima i
papagajima, peterodijelna je pjesnička zbirka podijeljena prema
evolucijskom razvoju biljke maslačka (Korijen,
List, Stapka, Cvijet, Sjeme). Grmušin lirski subjekt izuzetno je
optimističan, okrenut teizmu (vidljivo u pjesmi Molitva koja traži utjehu u Korijenu; zahvaljuje Ocu te Ga moli da
mu bude pratnja na putu). Grmuša propituje važnost upornosti, svom čitatelju
nenametljivo ne dopušta odustajanje. Također, pjesme propituju svrhu postojanja
ljudi i stvari te je zanimljiva pjesma o odbačenom prezervativu i propitivanju
njegove utilitarnosti u situaciji opisanoj poput vrhovne površnosti. Višeslojno
je promišljanje o snovima i življenju, svemu onomu što se može pogledati okom
uperenim u mudrost raspjevane i snene papige („Sanjaš li ti ikad, Švrćo? (…)
Znaš ono, kad zaklopiš oči i vidiš slike. / Pa to bude lijepo nekad, a nekad ne
bude.“, Švrćo), u bitak običnoga
čovjeka („Upisao bih tečaj za obične ljude. / Rado bih prošao izbornu nastavu /
iz gledanja u oblake i pranja čarapa.“, Običan
čovjek) ili pak u strah pronalaska samoga sebe („Bojim se da ću posustati u
traganju za tobom, / čovječe.“, Bojim se).
Iako
Grmušina zbirka u sebi skriva i ljubav, i promišljanje, i strah od svijeta –
onoga koji jest i onoga koji može biti, najljepša od svega jest poruka u
posljednjem dijelu kako će se „sjeme“ dobrih misli i dalje širiti: „I kad budem
nestajao u svojoj putanji, / poput prskalice za Božić, / maštat ću da je nekom
čudnom igrom / moja riječ dotakla tvoje srce / i pomogla da podneseš još jedan
dan.“ (Prskalica).
(MM, srpanj 2021.)
Primjedbe
Objavi komentar