U povodu 180. obljetnice Matice hrvatske i u povodu ovogodišnje Izvještajne skupštine Ogranka Matice hrvatske u Virovitici, razgovarali smo s Dubravkom Sabolić, predsjednicom virovitičkoga ogranka Matice hrvatske.
Ove godine Matica hrvatska, osnovana 1842. godine, slavi svoj 180. rođendan. Koje značenje za Vas ima Matica hrvatska?
U ovih 180 godina Matica hrvatska dala je velik doprinos u prosvjećivanju širokih slojeva naroda, održavanju hrvatske kulture, znanosti i umjetnosti. Osnovana u vrijeme Ilirskog preporoda sa zadaćom da izdaje novine, znanstvene, poučne i zabavne knjige na hrvatskom jeziku. Za mene Matica hrvatska danas kao i nekada ima ulogu stožerne hrvatske kulturne ustanove.
Kako je počela Vaša priča s Ogrankom Matice hrvatske u Virovitici?
Moja priča s Ogrankom Matice hrvatske u Virovitici počela je u vrijeme obnove rada, početkom 90-ih prošlog stoljeća. Sjećam se da je jednog dana profesor Zelenbrz došao do mene u Muzej i predložio da se učlanim u Maticu hrvatsku. I tako sam postala član našeg Ogranka – Odjela za povijesna istraživanja. A za prvi broj Zavičaja (studeni 1991.) priredila sam prilog „Virovitički zavičaj u davnim, nedavnim i suvremenim tekstovima i slikama“, izlazio je u više brojeva.
Što osobito cijenite u radu Matice hrvatske?
Raznolikost područja djelovanja, oživljavanje kulturnih gibanja izvan velikih centara, osjećaj povezanosti i ljubavi prema svom bližem zavičaju.
Ogranak Matice hrvatske u Virovitici posljednjih je godina doista aktivan. Kojim projektima se najviše ponosite?
Prije svega, Međunarodnim književnim natječajem „Kristalna pepeljara“, jer promiče virovitičku književnu baštinu, natječaj nosi ime po romanu zavičajnika Milana Nikolića, ima mogućnost uključivanja i drugih ustanova s područja kulture. Želja mi je da u idućim godinama dobije nadogradnje u obliku novih programa, primjerice dan krimi-filma i glazbe, književne susrete, radionice pisanja, izložbe. Za dvije godine (2024.) napunit će se točno 100 godina od rođenja Milana Nikolića i 790 godina Kolomanove povelje, a ovakvim i sličnim programima bilo bi lijepo obilježiti ovu posebnu obljetnicu.
Nadalje, zanimljiva je bila suradnja s Austrijskim kulturnim forumom, fotonatječaji za djecu i mlade, književni susreti i predstavljanje naših autora i njihovih knjiga (od 2018. do prošle godine izdali smo pet knjiga troje naših članova), popularno znanstvena predavanja gostujućih i domaćih predavača, a ne smijem zaboraviti spomenuti i da u suradnji s ograncima u Slatini i Orahovici izlazi „Zavičaj“, županijski časopis za kulturu.
Kada pomislite na Ogranak, kojih se članova Matice rado sjetite?
Nije jednostavan odgovor jer nisam sa svima jednako surađivala. S nekima me veže dugogodišnja suradnja na provedbi projekata, Ivan Zelenbrz, Mirjana Vodopić. S nekim članovima surađivala sam izvan Ogranka, na primjer s Tomislavom Turudićem povezivao me sport, ponajprije rukomet, sa Zvonkom Kovačevićem planinarenje, s kolegicom Danicom rad u Muzeju. Danas se rado sjetim vas mladih koji ste puni ideja i spremni ih ostvariti.
Tko sve može postati članom Matice hrvatske?
Vrata Matice hrvatske otvorena su svima, osobito mladima, koje zanima kulturna baština, znanost i umjetnost zavičaja kroz programe Ogranka.
Što biste poželjeli i Matici hrvatskoj, ali i rodnom ogranku u sljedećim godinama?
Da svojim programima bude na ponos i zadovoljstvo članstva da istražuje prošlost i sadašnjost za budućnost, da bude prisutnija i još prepoznatljivija u hrvatskoj javnosti.
Razgovarala: Marina Mađarević
Foto: Matija Rođak (icv.hr)
Primjedbe
Objavi komentar