Francine Rivers, Iskupljenje
(Znanje, 2015.)
Jedno od najvećih motivskih izvora književne inspiracije leži u jednom od temeljnih civilizacijskih djela - Bibliji. Na temelju starozavjetne priče o proroku Hošei kojega Bog šalje u svijet da oženi bludnicu Gomeru nastao je roman "Iskupljenje" Francine Rivers. Radnja ovoga romana objavljenoga 1991. godine (u hrvatskom prijevodu tek 2014. godine) odvija se u Kaliforniji 1850-ih godina. Zemlju koju u to vrijeme potresa Zlatna groznica obuzela je i izrazita dekadencija u kojoj cvjetaju bordeli, prostitucija i opasni ljudi. U takvom je svijetu ostavljena i malena Sarah, izvanbračno dijete gospodina i žene sumnjiva morala. Nakon majčine smrti, Sarah ostaje prepuštena surovom svijetu nasilja, prodaje vlastita tijela i oduzimanja čovječnosti. Njezino se dostojanstvo gazi svođenjem osobe na puko tijelo, naglašenu seksualnu tjelesnost i animalno preživljavanje. Sarah ostaje bez identiteta s kojim je rođena, a kao završni simbol poniženja, oduzima joj se čak i ime. Umjesto njega, dobiva ime Angel (čini se kako se tim činom ne želi naglasiti djevojčina ljepota, već se želi ismijati osnovna biblijska fabula i groteskno okruženje u kojemu živi, a u kojemu čistoća, vjera i nada nisu neke od mogućnosti). Sarine unutarnje demone godinama je stvarao Vojvoda, čovjek koji (i samo ime koje upućuje na plemićku titulu govori) na svojevrstan način predstavlja moć koja ne preza ni od čega, moć koja gazi sve što joj ne odgovara, a time i sve ono dobro što postoji.
Biblizmi se ostvaruju kroz lik pobožnoga seljaka Michaela Hosea. Simbolično, ovaj američki Hoše za Saru predstavlja spas kojemu se ne nada te iskupljenje svih grijeha koje je počinila i novu životnu svjetlost (na hebrejskom jeziku Hoše označava spasenje). Michaela u njegovu pokušaju vraćanja Sare na ispravan put navigira sam Bog, sprječavajući ga da stavi svoj ljudski ego i ljutnje ispred potrebe da pomogne drugom biću koje očajnički zaziva pomoć svojim lošim postupcima. Upravo se u razmišljanju glavne junakinje kako "nije dostojna da [božansko izbavljenje] uniđe pod krov njen" uviđa snaga koja je svima potrebna. Bog se u jednom trenutku obraća i samoj Sari, govoreći joj da je njezino odustajanje od sebe i svoga života samo strah od pokušavanja, a On navodi:
"Nisam ti dao kukavičko srce."
Rečenica ovoga povijesno-ljubavnoga romana može poslužiti svakom čitatelju: onima koji tekst čitaju kroz prizmu religijskoga ili filozofskoga shvaćanja života, onima koji zanemaruju biblijske motive i onima koji jednostavno preziru nasilje nad čovjekom. Sarina priča gotovo podsjeća na priču Henrija Charrièrea Papillona, čovjeka koji je nevin osuđen na pakleni zatvor francuske kolonije Guajane. Na sličan način bez svojega pristanka Sara je postala dijelom, takoreći imovinom sustava kojim vladaju izopačeni pojedinci i devijantne skupine, a ona iz svojega zatvora također ne uspijeva umaknuti.
Mogu li grijesi biti okajani? Možemo li pronaći iskupljenje, promijeniti živote, krenuti ispočetka? Je li ostvariv povratak iskonskom sebi, postizanje čistoće uma i srca, prijateljevanje s unutarnjim mirom koji ne može smesti ni suludi vrtuljak zvan svakodnevica? Može li slomljena duša ponovno zadobiti povjerenje u druge i, što je još važnije, može li ponovno vjerovati u samu sebe? Ponekad je teško misliti da je to moguće, no epitaf na Sarinu nadgrobnom križu daje nadu:
"Iako je nisko pala
Bog ju je uzdignuo
Do anđela."
(MM, 21. 1. 2019.)
https://amazonke.com/2019/06/20/francine-rivers-iskupljenje/
Primjedbe
Objavi komentar