(Beletra, 2019.)
Ponekad
mi se čini da je današnje vrijeme tehnologije ubrzalo stvari, omogućilo neke
dosad nemoguće želje poput uspostavljanja kontakta s ljudima koji su na
različitim kontinentima. Unatoč činjenici da Azijac sada lako može razgovarati
s Australcem, u silnoj slobodi modernoga življenja čovjek je izgubio sebe.
Moderni uređaji koji su trebali povećati samopouzdanje nekima su ga toliko
povećali da je novostečena hrabrost i neustrašivost uzrokovala propitivanje
dosad uobičajenih praksi i osobitu nesigurnost. Počeli smo propitkivati svoje
odabire, svoje načine života, odnose i emocije. Ljudski faktor pritom je postao
podložan traženju pomoći u knjigama koje su namijenjene samopomoći, a iz nekog
razloga, posebice „bildanju“ ženskoga samopouzdanja. Radi li se o igri ljudskom
naivnošću ili iskrenoj podršci ljudima koji tragaju za osobnim kompasom te radi
li se o nepravednoj spolnoj odrednici kojom se određeno štivo posvećuje samo
jednom spolu, teško je zaključiti, a još teže raspraviti, no ono što se
prečesto zanemaruje jest pozitivna poruka koju nose. Većina želi osnažiti i
donijeti optimizam u ljudske živote zaokupljene križevima svakodnevice te
navesti čovjeka da preuzmu ulogu upravitelja, a ne upravljanoga. Tužno, ali
istinito: zaboravljamo na svoju vrijednost i, zaokupljeni nekim drugim borbama,
ostavljamo na cjedilu svojeg najvažnijeg prijatelja. Sebe.
Literatura
doista pomaže u razumijevanju svojih ponašanja i propusta. Jedan takav carpediemovski element pomoću svojih
kratkih inspirativnih tekstova čitateljima donosi i blogerica i spisateljica
Daniela Uzelac u svojoj knjizi „Div i diva“, trećoj knjizi serijala „Put
boginje“. Već na samom početku obraća se čitatelju kako bi objasnila cilj
svojega pisanja:
„Put boginje nema namjeru da te uči putu ili ti preda informacije, već da te inspirira da ti sama, na svoj način, potražiš put.“
Knjiga
je nastala kao primjena novodopskoga IT znanja, a pisana je u obliku blogerskih
objava. Zanimljivo je da već na početku knjige nalazimo na popriličan niz čitateljskih
komentara nastalih na društvenim mrežama koji progovaraju o snazi pisane riječi.
Osim osnažujuće i poučne uloge, ova knjiga želi i rasteretiti čitatelja svojom
bezbrižnošću i bliskošću. Autoričina primjena humora pritom djeluje dvojako: u
svojstvu humora koji treba zabaviti i nasmijati čitatelj(ic)e, ali i u svojstvu
suptilne kritike društva kojom se želi osvijestiti o važnosti zaboravljenoga, a
ujedno i potaknuti na promišljanje o pogrešnim koracima koje činimo u životu (s
osobitim naglaskom na važnost komunikacije s ljudima koji nas okružuju).
Semantika ovih tekstova zaokružena je pomoću nekoliko arhetipova. Prvi je
babuška, obična žena, zapravo antižena koja zaboravlja na svoje potrebe i
prepušta se rijeci koja je nosi. Njezin pandan je boginja, diva, gotovo
legendarna junakinja koja pršti ženstvenošću, lakoćom življenja i ljubavlju
prema samoj sebi, ali i svijetu. Ona preuzima ulogu krojačice vlastitoga
života. Njezin suputnik je div, božanstveni muškarac koji se razlikuje od
nezreloga muškarca, babuna ili Rokija čija je mantra „ne možeš“. Diva boginja
Daniele Uzelac govori kako nikad nije kasno, mir pronalazi u samopriznavanju
(ne u prihvaćenosti drugih), duhovnost vidi kao „ono što nas spaja“, prihvaća
tugu kao neosporiv i važan dio života, svoja iskustva smatra važnima tvorcima
priče, odbija biti žrtva, a prigrlit će vlastiti rad i izreku „volim, dakle
postojim“. Smatra da „babuška životari, boginja uživa“, stoga se osobito
pokušava usmjeriti na zdravo promišljanje o ljubavi, nasilju koje nije ljubav, djeci,
obitelji, tjelesnosti, hrani, obrazovanju, muškarcima, samoći, nerealnim
očekivanjima „muškoga svijeta“ i okoline – ukratko, potiče na razmišljanje o
olako odloženim borbama. Svaki tekst završava savjetom, poticajnom porukom za
život koji počinje tu i sada, bez obzira na to koliko svjećica bilo na torti i
bez obzira na to koliko bora na licu otkrivalo naše životne tajne. Konačno,
autorica čitateljice potiče na prihvaćanje vlastite različitosti jer svaka od
nas je original veći od tuđega mišljenja, sasvim savršen takav kakav jest:
„Ti nisi ni tvoja osobina, ni osobnost, ni uloga. To su samo alati tvoga rasta kroz predstavu zvanu život. (…) Dovoljno je mjesta za sve naše divne različitosti. Jer, kakva sam, takva sam – pa što!? – ja sam Ja. <3 „
(MM, 19. 3. 2019.)
http://amazonke.com/2019/03/28/put-boginje-div-i-diva-daniela-uzelac/
Primjedbe
Objavi komentar