Dragana Radusinović Tafra, Tajkunova kći
(Beletra, 2019.)
Tajkun.
Novopečeni bogataš. Hrvatski rječnici navode da je riječ o pejorativnom
značenju koje u razgovornom jeziku obilježava financijskog moćnika koji se
obogatio naglo, bez novca i rada. Hrvatska kultura općenito smatra da je riječ
o negativnom, beskrupuloznom i nemoralnom posjedniku velikog društvenog,
političkog ili gospodarskog utjecaja. Tematika koja je sveprisutna i gazi
kulturološke granice jer svaka kultura ima svoje tajkune. A tajkuni su
odnedavno zašli i u književnost. Zapravo, riječ je o tajkunskim kćerima. O
jednoj takvoj u svom romanu prvijencu govori Dragana Radusinović Tafra.
„Tajkunova kći“, roman objavljen ove jeseni u nakladi izdavačke kuće „Beletra“.
Riječ
je o romanu koji prati mladu bogatašicu Jelenu Mogulić, tek pristiglu s
britanskog studija u Zagreb, koja se priključuje kolektivu ogromnoga poduzeća svojega
oca, moćnoga poslovnjaka Josipa Mogulića. Osim autoritativnoga i strogoga oca,
Jelenin dotadašnji raskalašen hedonistički život pada pod budni nadzor majke
Sofije, žene koja zna sve o svakom i ne libi se te informacije upotrijebiti, a
nizu likova u romanu pridružuju se i Jelenin rastrošni i razmaženi brat Marko,
njegova ogorčena žena Eva s kojom ima tri sina, dementni djed Petar, ali i
Markov kum, naočiti Luka Belem koji je bio zadužen za očuvanje Jelenine časti u
dalekom Londonu gdje je ona (uz ljude poput britanskog bogataškog sina Malcolma
Atleya) često gubila kompas i zdrav razum. Radnja prati zbivanja koja se
postepeno događaju tijekom osam godina, od 2010. do 2018. godine. Autorica osim
ljubavne tematike, u svojemu romanu pokazuje i izuzetno ekonomsko i
poduzetničko znanje, dokazujući stručnost upotrebom stručnih termina vezanih za
pitanja kojima može spasiti veliko obiteljsko poduzeće „Makromond“.
Tekst
je pisan u trećoj osobi, iskazujući nizom dijaloških instanci dinamiku,
svakodnevnost i tečnost radnje. Ista se postiže i kratkim, ali pomalo
dramatičnim rečenicama. Roman oblikuju snažan vokabular i poprilično životno
pripovijedanje o nečemu što je za većinu nas nedostižno i sasvim daleko (poput
putovanja, glamuroznih zabava i nezamislivih iznosa u eurima).
R.
Tafrin pripovjedač hrabro progovara o bogataškom svijetu, dokonoj zlatnoj
mladeži, prijevarama, pa čak i razlikovanju dobra i zla. Upravo se ovo
posljednje ogleda u poigravanjima „velikih riba“s „malima“, običan čovjek je u
sjeni megalomanskih ideja. Aktualnost
teksta u svoju srž upisuje i nadmoć tjelesnosti kojom se dolazi do željenih
ciljeva. Osobito je naglašen ženski aspekt zavođenja koji prikazuje način na
koji protagonistica dobiva ono što želi. Njena neutažena glad za bogatstvom,
moći te uskakanje u tuđe krevete zapravo su sindrom izmaknute emocije, ne
dobivanje potvrde svojih sposobnosti u djetinjstvu (nešto za čim Jelena
izuzetno čezne, osobito kad je o njezinu ocu riječ). Još jedan zanimljiv
doprinos ovoga teksta žanru ljubavnih romana svakako je činjenica da nijedan
lik koji se zatječe u djelu nije ni izuzetno dobar ni izuzetno loš. Svi oni
„plivaju“ u svojim odabirima, greškama i uspjesima. Nekima će oni izgraditi
karakter i dovesti do rasta likova, neke će ostaviti na istoj razini, dajući na
znanje čitatelju kako ne mogu svi ljudi biti dobri i razmišljati o posljedicama
svojih postupaka. Jelenin rast vidi se u trenutku nemoći u kojemu dotakne dno i
(pomalo nevjerojatno, a opet jasno) rješenje pokušava pronaći u crkvi. Njezin
čin djeluje pomalo nalik obraćenju Savla koji postaje Pavao, ostavljajući iza
sebe razuzdan život i grijeh. Zanimljivo, apostol Luka pratio je svetoga Pavla,
dok u ovome romanu drugi Luka (Belem) prati svoju zlatnu nit kojoj treba pomoći
da u životu napravi pravi izbor i shvati da dobro i zlo nisu tek bajkovite
zablude temeljnih civilizacijskih djela.
Pokajništvo
i krivnja obojit će svakodnevicu portretima (baš onakvima kakve i Jelena
slika), a svaki od portreta nosit će po jednu priču – majčin će govoriti o
utišavanju istine, očev o manjku bliskosti, Malcolmov o srodnim dušama,
Doloresin o labilnom prijateljstvu, Lukin o ljubavi, a na papiru će se pojaviti
i dva nova portreta koja će nositi imena Martha i Katarina…
Tijekom
ovoga napetoga romana i brojnih peripetija, izdaja i slomljenih srca koje će
uslijediti, kao i potvrđene rečenice talijanskog književnika Giovannija Ruffinija kojom tvrdi kako
su „status i bogatstvo lanci od zlata, ali svejedno lanci“, obitelj Mogulić
isplivat će ponosita čela, bez suvišnih emocija koje bi narušile njihov ugled
(rizici su za njih društvena igra, limunada koju svakodnevno smireno ispijaju),
no svejedno i vidljivo promijenjeni. Jer tako to tajkuni rade. I njihove kćeri
također.
(MM,
2. 9. 2019.)
Primjedbe
Objavi komentar