Renia Spiegel, Dnevnik Renije Spiegel
(Stilus, 2020.)
Ljudska nedodirljivost i mišljenje kako je sadašnjost bogomdana u posljednje vrijeme postaju izraženo apsurdne. Sve češće bivamo svjedoci kako ljudi, uslijed teških medicinskih dijagnoza ili društvenih preokreta, gube stabilno tlo po kojemu su dotada koračali. Promišljaju o onom što je danas, teško prebacujući pogled na sutrašnjicu koja je zamagljena. Shvaćaju da su male točke u svemiru. Svjetlost čovjekovih težnji tada postane omotana krinkom crnih misli i sve jasnije svijesti o propadljivosti svega što nas čini: tijela, imovine, uspomena...
Vrijeme neshvatljivo velikih gubitaka, neopravdano velikih rastanaka svakako je Drugi svjetski rat. Tijekom dugih i krvožednih godina u kojima se vodio prolilo se previše krvi, a bojevanje je uzelo brojne ljudske žrtve i na duže vrijeme ocrnilo izostalu čovječnost i kolektivnu savjest. Silna bol ovoga neshvatljivoga krvoprolića i danas, 75 godina od svršetka rata, izaziva masovno zgražanje, kajanje i želju da se takva zvjerstva prema dostojanstvu i čovjekovoj biti više nikada ne ponove. Proteklih godina putem različitih vidova umjetnosti (književnost, film, kazalište, likovna umjetnost, glazba) svjedočili smo brojnim nesretnim pričama žrtava Drugoga svjetskoga rata. Prošle godine objavljena je još jedna priča, priča mlade Židovke Renije Spiegel.
"Dnevnik Renije Spiegel" sastoji se od dnevničkih zapisa koje je od siječnja 1939. do lipnja 1942. godine zapisala Poljakinja Renia. Ova djevojka, koja je ubijena u tek navršenoj osamnaestoj godini, svojim je zapisima autentično prikazala stanje u kojemu se Poljska nalazila za njezina života, pritom pokazavši izuzetnu literarnost i sklonost pisanoj riječi (sačuvanu u pjesmama koje se nadovezuju na prozne i autobiografske sadržaje), osobno promišljanje o svijetu koji je okružuje (svijetu prepunom prijetnje i tamnih oblaka), ali i djetinji šarm vidljiv u ljubavi koju gaji prema svojoj majci, sestrici Ariani, baki i djedu, mladiću Zygmuntu. Upravo ju je Zygmunt, obuzet velikom ljubavlju, pokušao spasiti od nesretne sudbine, no nije uspio: prilikom Renijina skrivanja nacisti su doznali gdje se ona nalazi te je Zygmunt ostao i bez Renije i bez vlastitih roditelja koji su je štitili. On je zaslužan i za pronalazak Renijina izgubljena dnevnika koji je njezinoj obitelji (sestri i majci) pojasnio Renijin odlazak s ovoga svijeta.
U svom kratkom životu Renija iskazuje značajnu poetičnost i liričnost:
"Najviše me plaše sjeneKada ujutrozatrepere bez upozorenjana cesti ispred meneSrce mi zadrhtiogledam seprestrašenane možeš pogledati sjeni u očine možeš je uhvatiti za lakatne možeš je dodirnuti, postaviti pitanječak ni ne znaš tko je bacaOvo puzeće, gmizavo siviloKoje treperi i neobično se uvijaNajviše me plaše sjene."
Djevojačka zaljubljenost, značajna uloga majke u njezinu životu, uloga sestre i učenice bivaju preplašene sivilom koji je odvodi iz rodnoga Przemyśla:
"Napustili smo gradKao bjegunciSami, u mraku, tamnoj noćiGrad se oprostio od nasZvukovima urušavajućih zgradaTama se nadvila nad meneMilost dobrih ljudiMajčin zagrljaj u daljiniDaj da nam budu vodičiDaj da nas utješe i pomognu namProći ćemo sveNaše kušnjeDok ne svane dan, dok ne bljesneMi smo usamljeni bjegunciBjegunci koje su svi napustili"
Uvodnu riječ za Renijin dnevnik zapisala je Deborah E. Lipstadt, profesorica Povijesti holokausta na Sveučilištu Emory, dok je predgovor zapisala Renijina sestra Elizabeth Leszcynska Bellak (nekoć Ariana Spiegel i dječja glumica koju su nazivali "poljskom Shirley Temple").
Koliko god zanimljiv i istovremeno potresan ovaj dnevnik bio, valja zapamtiti da je u istome pohranjena i jedna autentična kolektivna povijest ranjena naroda čije će se rane vidati još generacijama nakon njih. Osim nje, priče o ratu, ovdje je i individualna priča mladenaštva, ljubavi i poezije, priča koja je morala biti ispričana kako bi pokazala živost ljudi kojima je rat odnio živote, njihove težnje, njihovu ljubav i uspomene (prošle i potencijalno buduće) koje su im bespovratno ukradene.
(MM, 10. 7. 2020.)
Primjedbe
Objavi komentar