(Matica hrvatska Sisak, 2015.)
Dana 29. prosinca 2020.
Petrinju i Sisak pogodio je razoran potres. Bez doma su ostali mnogi ljudi, a
na površinu su isplivali različiti političko-ekonomsko-društveni problemi u
kojima se o Sisku počelo govoriti kao o „uspavanom“ gradu. Nakon svih ovih
događaja, nastao je niz književnih djela vezanih za potres i područje Banovine.
Da mi je zbirka Sisak se uspješno
pretvara da spava sisačkog pjesnika Siniše Matasovića u ruke došla
neposredno nakon potresa, pomislila bih da i ona tematski pripada potresu. No
sam pogled na godinu objavljivanja ovoga pjesničkoga bombončića dokazao bi mi da
sam u krivu.
Riječ je o zbirci iz
2015. godine, ujedno prvoj Matasovićevoj knjizi nakon koje je uslijedila
izuzetno plodna pjesnička karijera. Već i ovaj poetski prvijenac ukazao nam je
na Matasovićevu književnu komunikativnost i osobitu prozaičnost poetskih djela.
Pjesme su pisane malim slovom racionalno i s namjerom kako čitatelja ne bi
opterećivale jezičnom komponentom i oduzele subjektivan pjesnički doživljaj te
ljepotu sadržaja. Zbirka je koncipirana u tri dijela.
Prvi dio Odloptavanje govori o ljubavi (na nešto drugačiji način).
Tematski, riječ je više o intimnoj poeziji protkanoj tek ponekim ljubavnim
motivom. Lirski subjekt doista se obraća ženskom adresatu, ženi, no u svoje
stihove unijet će i osobni doživljaj postizanja ljubavnih odnosa:
„umoran sam od onih koji su utjehu i nadu / spremni prodavati kao krumpir“ (pričaj)
„sahranjuju me oblaci / ona ne govori, / ali vidim joj u očima / da me doživljava kao prijatelja. / ima li većeg poraza za muškarca koji voli?“ (eva)
„sve što treba učiniti je / malo se bolje potruditi i / pronaći opravdanje.“ (opravdanje)
Drugi dio zbirke, Pustopoljinama, ispleten je šaljivim filozofskim poetskim prikazima upućenima nedostižnoj ljubavi i onoj koju ima, kao i svijetu općenito:
„kada bih mogao uhvatiti vrijeme / u staklenku i / obezvrijediti ga poklopcem / ne bih to učinio // spašavanje čovječanstva promašen je posao.“ (taloženje)
Posljednji dio zbirke
nosi naziv same zbirke. Riječ je o crnohumornom patriotskom stihovlju koje se
tematski proteže od oksimorona:
„Sisak je govno od grada i u Sisku uopće nije loše.“ (o trigliceridima i frižideru)
… pa sve do otužne
dehumanizacije mjesta koja su do jučer bila mjesta ljudskosti:
„Sisak se uspješno pretvara da spava // stepeništa postanu zagušljiva i / uska / pa se sugrađani prilikom mimoilaženja / dotaknu laktovima i / pronađu idealan izgovor da / jedni od drugih okrenu / glavu / i ne osjete ništa.“ (Sisak se uspješno pretvara da spava)
Ipak, zbirka završava
u pozitivnom duhu, školskom porukom „kod kuće je najbolje“ i osjećajem kako je naše rodno mjesto ono koje
mrzimo najviše, ali se i najbolje osjećamo kad mu se vratimo.
Primjedbe
Objavi komentar